Dubrovnik turist info
Prvi hrvatski gradski i županijski
turistički informativni portal
Sve o dubrovačkom i dubrovačko-neretvanskom turizmu na jednom mjestu

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player



Ponedjeljak, 16.08.2010.
Ljepotica Jadrana
PROLETERKA

Putnički brod PROLETERKA je zajedno sa PARTIZANKOM dugo godina poslije rata bila praktično jedina normalna prometna veza Dubrovnika sa svijetom. Zato je i ostala u lijepom sjećanju starijih generacija stanovnika Grada iako je malo tko između njih poznavao njezinu doista zanimljivu povijest.



Sagrađena kao novogradnja 386, krštena je imenom VIŠEGRAD u rujnu 1913.godine u brodogradilištu Swan, Hunter & Wigham Richardson u engleskom Wallsend-on-Tyne za Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo iz Rijeke. Duljine 75 metara zaplovio je kao konkurencija Austrijskom Lloydu i njegovim najboljim brodovima BARON GAUTSCH i PRINZ HOHENLOHE na dužobalnoj brzoj pruzi do Dubrovnika. Imao je 1204 GT, snagom osam-cilindričnog stapnog parnog stroja trostruke ekspanzije od 3400 KS plovio je zavidnom brzinom od 17,5 čvorova a na svojim je palubama mogao prevesti oko tisuću putnika. VIŠEGRAD je bio najbolji brod kojeg je do tada vidjela istočna obala Jadrana. Zanimljivo je da svoje ime nije dobio, kako mnogi misle, po istoimenom istočnobosanskom gradu na rijeci Drini, već po povijesnom madžarskom gradiću, rezidenciji srednjovjekovnih ugarskih vladara sa dalekih obala Dunava.



Nažalost, vrlo je brzo izbio Prvi svjetski rat i VIŠEGRAD je bio raspremljen u Novigradskom zaljevu zajedno sa još 17 putničkih brodova Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva. Tu ostaje cijeli rat i preživljava ga gotovo neoštećen.
Po završetku rata i potpisanom versajskom mirovnom ugovoru, sva austrougarska flota je prešla u savezničku imovinu te tako i podijeljena uglavnom između Italije i novostvorene Kraljevine SHS. Na osnovu te podjele, VIŠEGRAD je pripao Hrvatskom parobrodarskom društvu koje je zbog financijskih teškoća bankrotiralo 1922.godine. Sa istom imovinom, ali sada bez naslijeđenih dugova osnovano je novo društvo Jadranska plovidba d.d. u Sušaku koje mijenja sva madžarska i talijanska imena brodova i daje VIŠEGRADU za to vrijeme primjereno i prestižno ime – KARAGJORGJE.
Dubrovački tjednici „Narodna svijest“ u svom izdanju od 13.lipnja 1922.godine i „Dubrovnik“ od 14.lipnja tom prigodom donosi jednaku vijest da je „... naše najjače parobrodarsko društvo Jadranska plovidba u četvrtak 8.lipnja na dan vjenčanja Nj. Vel. Kralja na svečani način prekrstilo ime svog najljepšeg parobroda VIŠEGRAD, koji je usidren u našoj gruškoj luci, u slavno ime KARAGJORGJE. Svečanom činu prisustvovale su vojne i civilne vlasti, a ravnateljstvo Društva zastupao je g. Pero Banaz, koji je lijepim riječima istaknuo važnost našeg pomorstva i vrline naših pomoraca i vruće im zaželio, da po širokom svijetu zastupaju i raznose slavu našeg imena, naše zastave i slavne dinastije Karagjorgjevića, pa je uz trokratni „Živio Kralj!“ završen ovaj čin, a u tom času bio je otkriven novi naziv parobroda.“



Brodovi Jadranske plovidbe održavaju brze dužobalne pruge iz Sušaka do Dubrovnika, Metkovića i Kotora. Kao jedan od njenih najboljih brodova, od 1928. sukladno tada važećem pravopisu modificiranog imena, KARADJORDJE se koristi i za kružna putovanja, pa su tako lokalne novine zabilježile da je „ za vrijeme Uskršnjih praznika 1933.godine brod KARADJORDJE poduzeo svoje prvo ovogodišnje kružno putovanje do Grčke, tičući važnija primorska mjesta na našoj obali „. Među njima naravno i – Dubrovnik. U analima je pak ostalo zabilježeno da je KARADJORDJE svoje prvo kružno putovanje poduzeo 1926.godine prema Krfu i Marseilleu.
Zanimljivo je napomenuti da je oko imena broda bilo dosta nedoumica jer su svi brodovi Jadranske plovidbe na desnom boku nosili ime broda pisano ćirilicom a na lijevom latinicom. Tako je ćirilićni ( srpski ) natpis bio KARAĐORĐE a latinični ( hrvatski ) KARADJORDJE. I sam brodar je u svojim službenim i promičbenim materijalima ustalio praksu korištenja oba oblika imena u latiničnoj upotrebi, što je dodatno stvaralo zbrku oko originalnog imena.
Brod je doživio nekoliko preinaka, posebno poslije sudara sa talijanskim putničkim brodom FRANCESCO MOROSINI 12.srpnja 1930.godine u Pašmanskom kanalu, kada je nakon popravka u Tivtu ostao bez jednog od svoja dva originalna dimnjaka. KARADJORDJE je zajedno sa PRESTOLONASLEDNIKOM PETROM kod Zlarina 1941. naletio na minsko polje, kojeg je nespretno postavila vlastita ratna mornarica, te potonuo na dubinu od 55 metara. Zapovjednici obaju brodova su u hotelskim sobama u Splitu prije davanja izjava o nesreći umoreni trovanjem ( neki očevici su trdili da su ubijeni hicima pištolja u glavu ), tako da se prava istina o potonuću oba broda nije nikada doznala. Istraga je tako na vrijeme zataškana prije nego li je uopće i započela.



Vađenje brodova sa ovako velikih dubina, započeto u lipnju 1951. i punih 12 godina nakon što su potonuli na morsko dno bio je na tadašnjem tehnološkom nivou veliki izazov i za daleko razvijenije pomorske zemlje od naše. Ronioci splitskog Brodospasa izvrsno su obavili posao njegova spašavanja do studenog 1952.godine, što nije ostalo nezapaženo u svjetskim pomorskim krugovima. Popravak u splitskom škveru je potrajao nešto dulje a KARADJORDJE je, u to vrijeme preimenovan u MORNAR, kompletno promijenio vanjski oblik koji ničim nije odavao da se radi o istom brodu. Od izvornog trupa broda bilo je upotrebljivo samo nekih 40 metara, ali na sreću onih u kojima su se nalazili kotlovi i glavni pogonski stroj. Novi pramac i krma su dograđeni u modernom stilu. Izgled broda bio je zanimljivi hibrid moderniziranog starog trupa sa novim aluminijskim nadgrađem učinjenim po uzoru na seriju brodova „pjesnika“. Od tada ima 1323 GT, dug je 81 metar a na svojim je palubama mogao prevoziti do 1000 putnika od kojih 142 u kabinama. Zaplovio je u floti riječke Jadrolinije tek 27.ožujka 1955. godine pod za to vrijeme još jednim prestižnim imenom, ovaj put – PROLETERKA. Plovio je na noćnoj dužobalnoj pruzi, ali od samog početka izvan sezone i na kružnim putovanjima Sredozemljem. Za razliku od PARTIZANKINIH stručnih kružnih putovanja, PROLETERKINA su bila nešto ležernija. Nije potrebno napomenuti da su sva kružna putovanja i jednog i drugog broda ticala Dubrovnik kao njihovu nezaobilaznu luku.
Nakon što se PROLETERKA 10.prosinca 1969.godine nasukala na hrid Mišine jugozapadno od Murtera, donešena je odluka da se zajedno sa PARTIZANKOM otpiše iz Jadrolinijine flote. PROLETERKA je otsukana tek 3.veljače 1970.godine kada se ustanovilo da je pretrpjela preveliku štetu. Kako se nije isplatio njen daljnji popravak, otegljena je u Sveti Kajo gdje je do konca godine konačno razrezana u staro željezo.
Dotadašnji neprikosnoveni vladari istočne obale Jadrana nisu izdržali nalet modernog vremena najvećih trenutaka hrvatskog pomorskog putničkog prometa i neponovljive izgradnje impresivne serija brodova u domaćim brodogradilištima poznatih kao „gradovi“, „pjesnici“, „3J“ i dr. PROLETERKA je svoje svijetle trenutke u doista teškim vremenima odradila gotovo besprijekorno pa je zato i ostala u lijepom sjećanju mnogih Dubrovčana kao njihova rijetka normalna prometna veza sa ostatkom svijeta. A bila je i jedan od prvih brodova kojima su se poslije Drugog svjetskog rata u naš Grad vratili putnici na kružnim putovanjima. Dovoljno da je nikad ne zaboravimo.

Copyright: Neven Jerković