LEONARDO DA VINCI

28.08.2018

LEONARDO je bio planiran biti prvi putnički brod na svijetu koji bi za pogon koristio nuklearno gorivo

U prospektu brodarske kompanije Italian Line tiskane koncem 1963. objavljen je red plovidbe njenih brodova CRISTOFORO COLOMBO, LEONARDO DA VINCI, SATURNIA i VULCANIA u sljedećoj 1964. Plovili su iz New Yorka za Boston, Halifax, Azore, Casablancu, Lisabon, Gibraltar, Palma de Mallorcu, Barcelonu, Napulj, Cannes, Genovu, Palermo, Messinu, Patras, Dubrovnik, Veneciju i Trst.

VULCANIA i SATURNIA su u našem serijalu ranije obrađeni pa ćemo sada nešto više kazati o ostala dva broda. CRISTOFORO COLOMBO je brod od 29191 GT sagrađen 1954. u brodogradilištu Ansaldo u Genovi i brod je blizanac tragično nastradale ANDREA DORIJE, koja je 25.srpnja 1956. nakon sudara sa brodom STOCKHOLM potonula na prilazima New Yorku. Oba talijanska broda su bila duga 217 metara a mogla su prevesti po 1055 putnika brzinom od 23 čvora. Gubitak ANDREA DORIJE su Talijani doista teško primili, ali zato nisu dugo sjedili skrštenih ruku. Kao zamjenu su odmah u istom brodogradilištu naručili izgradnju sličnog, još atraktivnijeg broda, koji je dobio ime LEONARDO DA VINCI. Građen kao treći iz ove serije brodova, LEONARDO je bio zamišljen i kao prvi na svijetu koji bi za pogon koristio nuklearno gorivo. Ipak se zbog brojnih tehnoloških komplikacija tijekom gradnje odustalo od ove zamisli, što je prouzročilo i kašnjenje u isporuci, pa je brod zaplovio prema New Yorku tek u srpnju 1960. LEONARDO DA VINCI je bio nešto dulji i veći od svojih prethodnika. Imao je 33340 GT i bio dug 233 metra, a u svojim je klimatiziranim komfornim kabinama mogao prihvatiti 1326 putnika.

Poput ANDREA DORIJE i CRISTOFORA COLOMBA, novi je brod imao dosta problema sa stabilitetom te mu je dodatno ugrađeno oko 3 tisuće tona čelika. Zato je, unatoč ponosu svojih graditelja i cijele nacije, bio neekonomičan u eksploataciji jer je povećana težina broda iziskivala i daleko veću potrošnju goriva. Za nj se u šali govorilo da troši više goriva vezan u luci nego drugi brodovi u plovidbi oceanom. LEONARDO DA VINCI je 15.veljače 1963. po cijeni od 1495 USD po osobi poduzeo 51-dnevno kružno putovanje itinererom: New York-Lisabon-Palma-Palermo-Iraklion-Aleksandrija-Larnaca-Beirut-Haifa-Istanbul-Yalta-Varna-Pirej-Dubrovnik-Messina-Napulj-Genova-Cannes-Barcelona-Casablanca-Teneriffe-New York.

CRISTOFORO COLOMBO i LEONARDO DA VINCI su preko Atlantika plovili kao najluksuzniji talijanski brodovi do 1965. kada su ih zamijenili još veći i bolji MICHELANGELO i RAFFAELLO. Stari su brodovi, kao zamjena za SATURNIJU i VULCANIJU prebačeni na plovidbe Jadranskim morem i 1966. prebojani u bijelo umjesto tradicionalne transatlantske crne boje. Zato priložena fotografija, koju je sa prozora svoje kuće snimio dr.Antun Ničetić, te nam je nesebično ustupio da je objavimo, prikazuje crno obojani brod LEONARDO DA VINCI pred gradskim mirima u jednoj od njegovih posljednjih plovidbi iz Trsta do New Yorka 1965.

CRISTOFORO COLOMBO u Jadranu ostaje do 1973. kada odlazi u Južnu Ameriku gdje plovi sve do 1977. Prodan je u Venezuelu gdje u Puerto Ordazu je još neko vrijeme služio za smještaj radnika. Otegljen je 1981. preko Tihog Oceana u Taivan gdje je u Kaoshijungu u jesen sljedeće godine konačno razrezan u staro željezo.

LEONARDO DA VINCI krstari uglavnom po Zapadnom Sredozemlju, a kada ga je 1977. unajmila Costa Cruises, odlazi na Bahame. Bio je to neuspješan pokušaj da se revitalizira stari neekonomični brod, pa je iste godine vraćen u Italiju na mrtvi vez u luci La Spezia. Misteriozni požar 4.srpnja 1980. potpuno uništava brod, koji je nagnut za 60 stupnjeva otegljen u obližnje rezalište. Tu je u La Speziji, prodan za samo jedan milijun dolara ali i osiguran na 7 milijuna dolara, do konca iste godine i on završio u hrpi starog željeza.

 



Dubrovnik i njegova okolica su uvijek bili zanimljivi, privlačni i dopadljivi našim domaćim i stranim posjetiteljima