Karlsruhe

29.10.2018

Koncem ožujka 1932. KARLSRUHE prvi put dolazi u Dubrovnik

Hamburški Norddeutscher Lloyd je u brodogradilištu Vulkan u Ščečinu na samom koncu XIX stoljeća naručio izgradnju putničko-teretnog broda od 10880 GT i duljine 166 metara, namijenjenog održavanju redovnih pruga prema Dalekom Istoku. Kršten imenom PRINZESS IRENE, zaplovio je na prvo putovanje 9.rujna 1900. iz Bremena preko Southamptona i Cherbourga do New Yorka, nakon čega je 30.listopada preuzeo stalne plovidbe preko Sueza prema japanskoj Yokohami. Novi je brod mogao prihvatiti do 2350 putnika u tri putnička razreda a plovio je brzinom od 16 čvorova.

Nakon svega sedam obavljenih dalekoistočnih putovanja, PRINZESS IRENE je od travnja 1903. prebačena na profitabilniju emigrantsku prugu iz Genove do New Yorka. Očito se ovaj posao dobro odvijao, jer je na njoj ostala ploviti sve do 1914. i početka Prvog svjetskog rata. Sam rat je dočekala u luci New York gdje je prisilno ostala vezana sve do 1917. kada ju je ulaskom Amerike u rat rekvirirala US Navy. U vojnoj službi plovi kao transportni brod pod imenom POCAHONTAS sve do svibnja 1921. kada je, zbog kvara pogonskih strojeva raspremljen u Gibraltaru te potom sljedeće godine vraćen matičnom brodaru Norddeutscher Lloydu.

Nakon kompletnog preuređenja u Bremerhavenu ponovo je 7.travnja 1923. zaplovio prema New Yorku, ovaj put pod imenom – BREMEN. Na prestižnoj transatlantskoj pruzi ostaje sve do 1928., kada je izgrađen novi brod istoga imena. Novi BREMEN, četvrti po redu od ukupno šest istoimenih njemačkih putničkih brodova, preuzima njegov dotadašnji posao, a stari brod, sada pod imenom KARLSRUHE, od 28.siječnja 1928. započinje plovidbe prema lukama Meksičkog zaljeva, većinom prema Havani, Vera Cruzu i Tampicu. Od 1932. KARLSRUHE započinje nove plovidbe iz Bremena prema Halifaxu i Galvestonu, ali poduzima i prva kružna putovanja.

Tako koncem ožujka 1932. KARLSRUHE prvi put dolazi i u Dubrovnik. Još jednom, 7.travnja iste godine, na proputovanju između Venecije i grčkih jonskih otoka, baca sidro između Lokruma i Grada, navečer ga podiže i više se ovamo nikada ne vraća. Ove njegove dvije posjete su ostale zabilježene kao zanimljivi događaj u usnulim proljetnim danima Staroga Grada, ali ih se ipak treba više gledati kroz prizmu brojnih u nizu organiziranih posjeta njemačkih putničkih brodova u vlasništvu NDL-a i Hapag-a Dubrovniku u vremenu između dva svjetska rata.

KARLSRUHE nije dugo plovio nakon posjete Gradu. Koncem iste godine je raspremljen a tijekom 1933. u Bremerhavenu i potpuno razrezan u staro željezo. Već ostarjeli, i za tadašnje prilike spori brod nije više imao izgleda u tržišnom srazu sa sve modernijom i komfornijom konkurencijom. U isto vrijeme, zahuktali njemački ratni stroj zahtijevao je velike količine sekundarnih sirovina u proizvodnji čelika za razvoj novih oružja. A kada su se ova dva momenta zajedno posložila, za KARLSRUHE više nije bilo spasa.

 


Dubrovnik i njegova okolica su uvijek bili zanimljivi, privlačni i dopadljivi našim domaćim i stranim posjetiteljima