GODOLLO

09.09.2017

Hrvatsko-ugarsko parobrodarsko društvo iz Rijeke je u brodogradilištu Wigham Richardson u Newcastle-on-Tyne početkom prošlog stoljeća naručilo izgradnju još jednog putničkog broda koji će biti dostojan takmac Austrijskom Lloydu na dužobalnoj jadranskoj pruzi između sjevernih jadranskih luka i Dubrovnika. Novogradnja 386 zaplovila je 1902. kao GODOLLO, krštena imenom madžarskog grada Godolla, tipične povijesne panonske varošice smještene tridesetak kilometara sjeveroistočno od Budimpešte. Bio je to blizanac šest godina ranije na istim navozima sagrađenog broda PANNONIA.

GODOLLO je bio brod od 782 GT, dug 69 metara, kojemu je triplex parni stroj snage 1600 KS omogućavao plovidbu brzinom od 16 čvorova. Punih je dvanaest godina uspješno povezivao naš Grad sa cijelom dalmatinskom obalom, a njegova skladna vizura bila je pravim ukrasom gruške luke. Nažalost ovu je idilu uskoro prekinuo sarajevski atentat i početak prvog velikog svjetskog ratnog sukoba.

Mirovnim ugovorima nakon završetka rata, GODOLLO je 1919. prvo pripao francuskoj Vladi, a potom 1921. talijanskoj. Tek 1922. ulazi u sastav Jadranske plovidbe iz Sušaka, kada mijenja ime u ZAGREB. Ponovo nastavlja sljedećih devetnaest godina neumorno ploviti istim prugama i na istom zadatku, kojega opet prekida novi svjetski rat.

Da ne bi pao u ruke Talijanima, ZAGREB je nasukan 13.travnja 1941. u uvali Soline kod Krka. Ubrzo je osposobljen za plovidbu pa je za nove talijanske vlasnike zaplovio i pod novim imenom – ENRICO BARONI. Po kapitulaciji Italije, brod se našao u Splitu gdje su ga zarobili partizani, ali kada su Nijemci ponovo okupirali grad, ENRICO BARONI je 14.rujna 1943. još jednom potopljen da tada ne bi njima pao u ruke. Marljivi i pedantni Nijemci su ga brzo popravili, pa je već u listopadu normalno nastavio svoje plovidbe. Nažalost, za vrijeme engleskog bombardiranja Šibenika 17.travnja 1944. nesretni se brod po treći put opet našao na morskom dnu, gdje je i dočekao konac rata.

ENRICO BARONI je izvučen na površinu 1946. i otegljen u splitsko brodogradilište "Vicko Krstulović”, gdje je popravljen i kompletno preuređen. Promijenjen mu je i glavni pogonski stroj pa je od tada umjesto ugljena trošio naftu. U putničkoj floti riječke Jadrolinije zaplovio je 1947. pod imenom DALMACIJA. Ne treba posebno naglašavati da je nastavio svoje plovidbe uglavnom na pruzi za koju je originalno i bio sagrađen, ali povremeno i na kružnim putovanjima.

Kada je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Jadrolinija odlučila svojim najboljim novogradnjama namijenjenim kružnim putovanjima dati ime ISTRA i DALMACIJA, njen veteran ponovo, po peti put, mijenja ime te od 1963. plovi kao – CRES.

Nažalost, pod novim imenom nije dugo plovio. U prosincu 1967. CRES je raspremljen te otegljen u svoju posljednju luku Sveti Kajo. Tu je u Brodospasovom rezalištu brodova tijekom 1968. razrezan u staro željezo. Tako je sa istočne obale Jadrana konačno nestao jedan od njenih prvih i legendarnih putničkih parobroda koji su dugo godina bili najboljom i najsigurnijom vezom našega Grada sa ostatkom svijeta.

 

 

 

Objavljeno u „Dubrovačkom vjesniku" 29.prosinca 2007.


Dubrovnik i njegova okolica su uvijek bili zanimljivi, privlačni i dopadljivi našim domaćim i stranim posjetiteljima