U uvjetima velike ekonomske krize (2)

12.11.2017

194 IVO PERIĆ: „RAZVITAK TURIZMA U DUBROVNIKU I OKOLICI".

Uključujući se u javnu raspravu o turizmu, Melko Čingrija, predsjednik dubrovačkog Saveza za unapređenje turizma, pisao je u prvom broju revije »Dubrovnik«: Naše je Primorje pasivan kraj. Ono je od davnina tako. Žitom što na njemu rodi nikad neće moći sebe da prehrani. Druge su grane privredne radinosti, koje mogu da mu hljeba dadu. Među njima je i turizam«. Dubrovnik i turistička mjesta njegove okolice — naglašavao je Čingrija — »prave jednu cjelinu«. Rad na ovom turističkom području nije za sve bio jednako unosan. Dok su npr. ugostitelji, prijevoznici, liječnici i još neki drugi zarađivali, akcionari koji su ulagali svoj kapital u podizanje novih hotela ostajali su pretežno bez zarade, gubili su.

Potkrjepljujući tu tvrdnju, Čingrija je naveo da su prvi akcionari »Hotela Imperial« izgubili »sav kapital ne primivši nikad dividende«. Slične je neprilike imalo i hotelsko društvo koje je podizalo svoje turističko-ugostiteljske objekte u Kuparima. Ono, »uza svu pomoć Čehoslovačke Republike, otpisuje akcije, a dividende ne plaća«. Ali, to ne smije obeshrabriti. Turizam ima budućnost na cijelom dubrovačkom području, a osobito u Dubrovniku.

Postavljajući pitanje: što je Dubrovnik? — Čingrija je odgovorio: »Pedalj zemlje zaokružen valjda najljepšim spomeni­kom srednjovječne utvrde, što prkosi pučini i vjekovima, komad kra­ja gdje se ljepota prirode miješa sa tragovima stare civilizacije, a bla­gost klime sa pitominom vjekovne kulture, gdje iz svakoga kamena tradicija govori, a svaki zakutak čar pruža«, Čingrija je potom za­ključio: »Dubrovnik su najljepša vrata u Jugoslaviju«.

O važnosti turizma za Dubrovnik pisao je i Divo Šupilo, brat političara Frana Šupila. On je isticao: »Problem ekonomskog nap­retka Dubrovnika razvija se uglavnom na dvama privrednim poljima. Jedno je od ovih Dubrovniku prirođena i stara privreda — pomorstvo, a drugo je importirana i nova privreda — turizam«.

Šupilo je obraz­lagao da je turizam u Dubrovniku »našao vrlo plodnu zemlju«. Dub­rovnik, uz ostalo, nudi i duševne užitke za razliku od Opatije u koju dolaze turisti samo radi »sunca i mora«.

Matija Vidoević je, zalažući se za još sadržajniju ponudu u Dubrovniku, naglašavao: »Mi ne pru­žamo putnicima za udobnost i za razonodu onoliko, koliko oni očeku­ju i traže. Nama treba novih hotela, a pored njih i više atrakcija«. Osvrćući se na prigovore cijenama, on je upozoravao da problem nije »toliko u njihovoj visini, koliko u tome što se za određenu cijenu pruža«. Nadalje, Vidoević je ukazivao: »Prema gostima postupak ni­je uvijek na visini. Svak nam je dobro došao i mi ne smijemo probiranjem nikoga otuđivati. Svi oni troše, neko više, a neko manje, koliko ko može, ali zato ni ne traže niti im se daje više nego plaćaju. Onoliko pak pažnje, koliko za svoj novac mogu dobiti u drugim zemIjama, to smo svakako dužni da im i mi uvijek iskazujemo. Svaki putnik uvijek nešto donosi i ostavlja, a na povratku još i raznosi glas o našoj zemlji. Zato nam je korisno ako se zadovoljan povraća i onaj četrnaestogodišnji đak skaut, koji pod šatorom spava«.

 

 



Dubrovnik i njegova okolica su uvijek bili zanimljivi, privlačni i dopadljivi našim domaćim i stranim posjetiteljima