Nastavak rada Društva za promicanje interesa Dubrovnika pod imenom »Dub«

18.06.2017

173 IVO PERIĆ: „RAZVITAK TURIZMA U DUBROVNIKU I OKOLICI".

Novčana sredstva, potrebna za rad, društvo je osiguravalo čla¬narinom, dobrovoljnim prinosima, prihodima od zabava u korist dru¬štva, prihodima vlastitih »igrališta i zabavišta«, te iz čiste dobiti »od rasprodaje društvenih publikacija, slika, cvijeća, umjetničkih predmeta itd«. Društvenu organizaciju »Duba« sačinjavali su njegova centrala u Dubrovniku, njegove podružnice u pojedinim mjestima dubrovačke oblasti, te njegovi pouzdanici u Jugoslaviji i u tuđini. Članovi »Duba« bili su: redovni (sa godišnjom članarinom u iznosu od 15 din), osno- vatelji (sa jednokratnim ulogom od najmanje 1000 din), i počasni članovi. Uprava se sastojala od 9 do 15 članovi, biranih za dvije godine na redovnoj skupštini društva. Uprava je mogla »ustrojiti« još i »odbore za različite društvene polove«.


Krajem svibnja 1921. studenti iz Dubrovnika osnovali su u okviru »Duba« svoju »posebnu sekciju«. Glavni zadatak te sekcije bio je da propagira prirodne ljepote i kulturno-umjetničke znamenitosti dubro-vačkog kraja. U tu svrhu sekcija je odlučila »izdati i album sa slikama dubrovačke rivijere«. A da bi došla do potrebnog novca za svoje dje¬lovanje, sekcija je 6. VIII 1921. organizirala »veslačku utakmicu uz sudjelovanje mjesne vojne muzike«.

Djelujući na ostvarivanju svojih zadataka, »Dub« je tokom 1921. obavio mnoge poslove. Uznastojao je ponajprije da se zapuštenom i opustošenom parku Gradac »povrati pređašnja ljepota, čistoća i udobnost« te da ponovno »postane omiljeno stjecište svih slojeva gra¬đanstva i ugodno šetalište«. Ugodnim šetalištem ponovno je učinjen i Bogišićev park, u kojem je društvo »Dub« u cjelosti »uredilo puteve, nasade, klupe itd«. I Donji Posat, »preko kojeg prolazi most od Pila«, u kojem je »bilo golo vojničko vježbalište«, pretvoren je — nastojanjem »Duba« — »u najljepši vrt«. U tom parku, »na relativno malenom pros¬toru«, stasalo je mnogo »palma, borova, oleandra, magnolija, vrba, ruža«. I uz Gornji Posat, uz lijepo kameno stepenište, stasala je »krasna aleja paoma«, koje je društvo dalo očistiti i dalje njegovati. Nadalje, društvo je ponovno nabavilo i postavilo klupe na putu prema Sv. Ja-kovu, na Porporeli, na Brsaljama, Iza grada i na Boninovu. Pokrenulo je i pitanje odgovarajućeg uređenja puteva u Lapadu, pitanje trasiranja novih puteva, pitanje popravka općinskog vodovoda, pitanje izgradnje tramvajske pruge kroz Lapad i drugo.

 Krajem 1921. godine društvo »Dub« je imalo 295 redovnih članova i 12 dobrotvora. Njegovu upravu sačinjavali su tada: predsjednik Luko Bona, podpredsjednik Frano Bizzarro-Ohmučević, tajnik I. Sindik, zamjenik tajnika N. Bukvić, bla¬gajnik M. Kobasica, te članovi M. Čingrija, O. Nonweiller, S. Wulpe, P. Banac, D. Rocchi, I. Meštrović, M. Murat, V. Drošner, I. Papi, R. Vuličević, R. Odak, Lj. Lentić, B. Bubalo. E. Banac, Z. Resterčanak i D. Radović. Revizori su bili August Minček i Ivo Rusko42. Među od¬borima, koji su djelovali u okviru »Duba«, najaktivniji je bio odbor za pošumljavanje i nasade.

Lokalna je štampa s poštovanjem pratila svaku aktivnost »Duba«. A i građani su potpomagali to društvo, osvjedočeni da je sve, za što se ono zalagalo u Dubrovniku, dobro, potrebno i korisno.

Dubrovnik je uvijek bio zanimljv, privlačan i dopadljiv našim domaćim i stranim posjetiteljima