Kraljica Marija

04.02.2018

Kraljica Marija je deset godina bila ponos putničke flote tadašnje države. Nažalost, prodana je 1940. godine francuskoj vladi koja ga daje na upravljanje Compagnie Generale Transatlantique, pa mu daje i novo ime - Savoie. Plovi prema francuskim kolonijalnim posjedima u Istočnoj Africi i na Antilima, ali kako je već počeo novi svjetski rat, uskoro je “raspremljen” u Casablanci.

Napisao: Neven Jerković

Prije 106 godina sagrađen je najveći putnički brod koji je ikada plovio pod nekom od brojnih zastava koje su se u turbulentnim vremenima 20. stoljeća tako često mijenjale na istočnoj obali Jadranskog mora.

Najveći putnički brod koji je ikada plovio pod nekom od brojnih zastava koje su se u turbulentnim vremenima 20. stoljeća tako često mijenjale na istočnoj obali Jadranskog mora, sagrađen je pred 106 godina. Tjednik "Sušačka revija” u svom ilustriranom dodatku "Ženski svijet” piše 1931. godine da je "... Jugoslavenski Lloyd nabavio veliki prekooceanski putnički parobrod, koji dobiva po previšnjoj dozvoli ime Kraljica Marija”.

Po veličini i luksuzu brod je doista u to vrijeme morao impresivno djelovati. Jugoslavenski Lloyd, dubrovačko parobrodarsko društvo sa sjedištem u Splitu i upravom u Zagrebu (!), bila je najveća brodarska kompanija Kraljevine Jugoslavije, a nastala je spajanjem Račićeve Atlantske plovidbe i Jugoslavensko-amerikanske plovidbe Bože Banca.

Araquaya

U brodogradilištu Workman Clark u Belfastu porinut je za Royal Mail Steam Packet 5. lipnja 1906. godine u more brod Araquaya koji je imao 10537 GT, bio dug 159 metara, a brzinom od 15 čvorova je mogao u tri razreda prevoziti ukupno 1200 putnika. Zaplovio je već 12. listopada iste godine iz Southamptona prema Rio de Janeiru, Montevideu i Buenos Airesu.

Na povratnim putovanjima, prevozeći u svojim skladištima još i smrznutu argentinsku junetinu, plovi sve do 1917. godine, kada je za potrebe kanadske vlade, rekviriran i preuređen u brod bolnicu. U tri godine i na ukupno 19 transatlantskih putovanja prevozi oko 15 tisuća ranjenika s europskih ratišta prema kanadskim lukama. Matičnoj RMSP kompaniji je vraćen 1920. godine te je ponovo preuređen zaplovio na istoj prijeratnoj pruzi za Južnu Ameriku. Posao očito nije dobro išao, pa je sljedeće godine poduzeo 6 putovanja iz Hamburga preko Southamptona do New Yorka. Kako ni to nije donijelo veći uspjeh, brod je 1926. godine luksuzno preuređen za kružna putovanja za 365 putnika u samo prvom razredu.

Sva čuda onoga vremena

Ovakav brod neočekivano 1930. godine kupuje Jugoslavenski Lloyd i daje mu za to vrijeme prestižno ime Kraljica Marija, s lukom upisa - Dubrovnik

Na svoje prvo dvotjedno kružno putovanje brod polazi iz Sušaka 2. ožujka 1931. godine obilazeći luke Šibenik, Split, Dubrovnik, Kotor, Krf, Naflion i Pirej te u povratku ponovo Dubrovnik i potom Korčulu, Hvar i Split. Ovako stalno plovi od ožujka do listopada s polascima svakog 2. i 16. dana u mjesecu. Cijena krstarenja je bila od 3.600 do 6.000 dinara po osobi. Brod je imao više salona (jedan za nepušače), bar, kavanu, bazen i - čak 40 kupaonica. Goste je zabavljao salon orkestar i džez band koji su svirali za vrijeme ručka i večere te navečer za ples. Svaku večer je prikazivan i film. U brodskoj ambulanti je dežurao liječnik, a putnicima je na raspolaganju bila bežična radio postaja, frizerski salon, knjižnica i fotograf. Doista, sva čuda onoga vremena.

Sudnji dan

Sudbinu nekadašnje Kraljice Marije najbolje je opisao splitski pomorski kroničar Marijan Žuvić koji kaže da je njen sudnji dan bio 8. studenog 1942. godine kada je započela američka vojna operacija Torch, zapravo invazija Sjeverne Afrike. Žuvić piše da su većinu pomorskih snaga odanih Vladi u Vichyiju još početkom 1942. godine uništili Britanci u alžirskom pomorskom uporištu Marse el Kebir. Tako se u Casablanci od Petainove flote našao samo golemi i nedovršeni bojni brod Jean Bart, krstarica Primaqued i sedam razarača. Kada je na plažama kod Fedhale započela američka invazija, Francuzi su zapucali, tako da je Jean Bart iz svoje jedine ispravne topovske kule ispalio svih 100 granata koje je imao. Američki je odgovor bio strahovit. Novi bojni brod Massachussetts, teške krstarice i brojni razarači su zasuli Casablancu kišom granata. Prema sačuvanim zapisima, kaže Žuvić, brod Savoie je bio vezan na istočnoj strani glavnog gata, između brodova Lipari i Ille d’Ouessant. No, nažalost, točno preko puta, na zapadnom dijelu gata bio je Jean Bart, na koji je i bila usmjerena američka paljba. U paklu granatiranja, teško je bilo izbrojiti sve pogotke koje je dobila i nekadašnja Kraljica Marija. Ni broj stradalih mornara nije poznat.

Brod bez premca

Odmah po osvajanju Casablance, Amerikanci su počeli ubrzano čišćenje luke, kako bi je osposobili za prihvat svojih brodova. Parobrod Savoie, ili bolje rečeno hrpa željeza njegovih ostataka, izvučen je s morskog dna i otegljen na jednu od obližnjih plaža. Marijan Žuvić u svom osvrtu piše da je tamo ostao do prvih poratnih godina kada je konačno potpuno razrezan. Tako je svoje plovidbe završio brod koji ni do danas na našoj obali nema premca, jer je, za ilustraciju, i po duljini i po bruto tonaži bio veći i od današnjeg Marka Pola. A za ono doba, morao je zato doista impresivno i djelovati.


Dubrovnik i njegova okolica su uvijek bili zanimljivi, privlačni i dopadljivi našim domaćim i stranim posjetiteljima